“ovo nije lijepo”, msu, zagreb
2 veljače, 2020 - izložbe / radovi / slike
MSU galerija
Nina Horvat: “Ovo nije lijepo”
2014 – 2020.
Tijekom proteklih nekoliko godina umjetnica Nina Horvat usmjerila je umjetničku aktivnost prema Gradu Zagrebu fokusirajući se na negativnosti njegove urbane transformacije.
U dosadašnjem radu umjetnicu karakterizira višemedijski pristup, a upotreba određenog medija ovisila je o području i temi kojom se bavila. Karakteristično je to za umjetnike postkonceptualnih praksi koji u komunikaciji s javnošću nomadski mijenjaju područja i medije. Njena su djela u rasponu od analitičkog do figurativnog slikarstva od “zvučnih slika” do “pokretnih slika”, a na ovoj izložbi primjenjuje slikarski postupak “lošeg slikarstva” da bi što izražajnije predstavila svu brutalnost teme kojom se bavi, a to je Grad Zagreb. Može li umjetnost reprezentirati stvarnost pitanje je koje indirektno ovdje ističe prenoseći kritički odabrane motive grada na slikarsko platno. “Nevješti” slikarski rukopis osigurao je umjetnici da ostvari distancu od motiva, da ne podlegne emocijama te da s “estetikom ružnog” ne sklizne u čistu ekspresivnost nego da zadrži manifestativni karakter.
Kao građanka umjetnica se osjetila pozvanom reagirati na radikalne promjene slike Zagreba kakvog pozna i kakav joj je blizak pa se pridružila mnogima koji su protestno izražavali svoje neslaganje s takvim preoblikovanjem grada. A kao umjetnica započela je s umjetničko-aktivističkim projektom slikanja tog “novog izgleda Zagreba”, onih promjena koje su zbog pretjerane komercijalizacije javnog prostora, prvenstveno pješačkih zona, trgova i ulica te zelenih površina, izmjenile izgled i dojam grada te bitno utjecale na promjenu navika korištenja tih javnih prostora grada (Trg bana Jelačića, Bogovićeva ulica, Cvjetni trg, Varšavska ulica, , Kvaternikov trg). Također, umjetnica odabire i neke primjere novije arhitekture u centru, ali i šire (zgrada Muzičke akademije, Maksimirski stadion) te urbane rekonstrukcije (Trg žrtava fašizma) ocjenivši ih kao urbanistički neprimjerene, a estetski substandardne.
Također, fokus su joj transformacija i nestanak prostora s kulturnim sadržajima koji su širem centru Grada bili dodana vrijednost na naslijeđenu urbanističku matricu. Tako je za umjetnicu neprihvatljiva prenamjena prostora brojnih zagrebačkih kina (Jadran, Zagreb, Triglav,…) najčešće u trgovine. Tome pridodaje i posljednje Kino Europa koje je filmskoj publici, zbog hirovitog postupka zatvaranja, najnoviji primjer nerazumijevanja urbanih vrijednosti Grada. I zato odnedavno umjetnica u javnim, visoko urbanim dijelovima Grada Zagreba provodi akciju re-imenovanja tih prostora kada na njih krišom lijepi naljepnice s izvornim nazivima prostora, odnosno akciju “Ovo je ružno” (od 2017.) kada označava urbana, vizualno devastira mjesta ispred kojih ostavlja transparent s istovjetnim natpisom. To su akcije (ko)memoriranja nekadašnjih, danas nestalih ili pak zapuštenih prostora, koji su izgubili simboličku, ali i sadržano stvarnu vrijednost i bitno izmjenili karakter Grada.
Tihomir Milovac
Zagrebačka umjetnica koja iz grada u kojemu živi i radi želi na površinu izvući ono što je u njemu – najgore
” Od Bogovićeve ulice krcate kafićima, preko Meštrovićevog paviljona, čija je obnova 2018. izazvala žestoke rasprave, pa do kina Europa koje odnedavno zjapi prazno, umjetnica Nina Horvat u svome radu posljednjih godina usmjerila se baš na ovakve ‘slučajeve’, primjere transformacije Zagreba koje su, po njenoj ocjeni, radikalno i negativno izmijenile karakter njenog rodnog grada. Sve te zagrebačke ‘ružnoće’ skupila je i predstavit će ih na izložbi u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, pod nazivom ‘Ovo nije lijepo’, koja se otvara 27. veljače “
Autor: Tina Barbarić
Najava i intervju s urednicom emisije “Iskustvo prostora” Sonjom Batinić:
Nina Horvat – “Ovo nije lijepo”
Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Autorica teksta za emisiju HR3 “Triptih“: Maja Flajsig
Nina Horvat urbane promjene prati, bilježi i u urbanom prostoru intervenira od 2014. godine, kad su te promjene postupno počela uzimati maha. Sukladno svojem uobičajenom umjetničkom postupku izražavanja u različitim medijima, umjetnica multimedijski obrađuje pitanje politike grada i gospodarenja njime.
Njezin se karakterističan slikarski rukopis brzih i širokih poteza kistom i naizgled nedovršenih ploha boje u kontekstu te teme referira upravo na karakter procesa izgradnje. Građevine neukusa, nevješto i hitro izvedene, a često i nedovršene, demonstracija su moći. Naposljetku, moć nad gospodarenjem gradom i urbanim promjenama ključan su podtekst ove izložbe. Tako Nina Horvat prikazuje nove urbane sadržaje obilježene konzumerizmom i komodifikacijom grada, poput Bogovićeve ulice i Cvjetnog trga koje je zahvatila takozvana „kafićizacija“. Ti gradski prostori, dupkom ispunjeni i pretrpani stolcima i suncobranima, zapravo su ispražnjeni od značenja. A tako je i s prikazima Kvaternikaovog trga, koji zbog svoje nove urbane strukture nikad nije zaživio, s garažama pomoću kojih se stječe sve veći kapital i omogućuje daljnje zagađenje centra grada. Šator s trga bana Jelačića, koji polako postaje amblem grada, Nina Horvat prikazuje u svojoj napadnoj bjelini koja zauzima gotovo čitavu površinu slike, kao što je to slučaj i u stvarnosti. Pražnjenje od značenja umjetnica apostrofira i na slici koju naziva NLO, a prikazuje današnju hortikulturnu situaciju oko Doma Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Uklanjanjem raslinja i stabala, taj prostor građanima postaje stran i nepoznat, poput nezemaljskog entiteta. No jednako tako, umjetničini linearni potezi i simplificirani prikaz doista evociraju izgled svemirske letjelice.
Osim takve vrste materijalističke estetizacije, grad ugrožava i instrumentalizacija koja se ponajviše očituje u prenamjeni nekoć ključnih epicentara kulturnog života Zagreba. Nina Horvat tako slikarski prikazuje prazne arkade nekadašnjeg Jadran kina u fazi iznajmljivanja prostora, dok na drugoj slici istog simptomatičnog naslova „Dva lica napretka“, vidimo današnju situaciju. Prostore Jadran kina i njegove arkade zauzele su ružičaste boje dućana kozmetike. Ilustrativan je to primjer gradskih politika, ali i projekcija društvenih odnosa gdje se nauštrb kulture valoriziraju potrošački svjetonazori usmjereni na ugađanje egu.
Tim se fenomenom Nina Horvat bavi i u svojem idućem radu „Nestali sadržaji“, slijedu fotografija njezinih urbanih aktivističkih intervencija gradom Zagrebom. Autorica na pročelja objekata koji su nekoć disali kulturni život grada lijepi naljepnice s natpisom njihove nekadašnje funkcije. To su kina Triglav, Grič, Europa, galerija Likum, Karas, knjižare Mladost, Kugli i druge važne ustanove koje su bile u samom središtu grada. Danas su njihovi prostori ispražnjeni ili su na njihovom mjestu već spomenuti kafići ili strani modni i kozmetički dućani koji podliježu geometrijama moći te figuriraju kao oblici protoka i proračuna.
S druge strane pola gentrifikacijskih procesa odsutnost je brige za grad koju Nina Horvat predočava isticanjem estetskog suda. Naime, u drugom radu, također slijedu fotografija, vidimo njezinu urbanu intervenciju pod nazivom „Ovo je ružno“. Autorica akciju provodi od 2017. godine lijepeći naljepnice i postavljajući transparente s natpisom „Ovo je ružno“ na odabrane lokacije. To su mali elementi negativne urbane transformacije koji se s vremenom sve više šire i množe. Prazni i zapušteni objekti, smeće na ulicama, grafitirana pročelja, reklame na golemim kontejnerima i nezgrapnim ekranima, sve to autorica ocjenjuje kao ružno. Taj deterministički i estetski sud ne odnosi se samo na krajnju pojavnost elemenata gradskog života, nego i na procese kojima je do takve vrste vizualnog onečišćenja došlo.
Čišćenjem i onečišćenjem Nina Horvat se bavi ready made objektima, kantama za smeće gradske Čistoće koje smješta u galeriju. Riječ je o dva rada koji vrlo jasno dočaravaju apsurdnost količine i manjka kanti i kontejnera u gradu Zagrebu. Rad „Kantograd“ desetak su kanti, odnosno kontejnera postavljenih u zbijenu formaciju tako da doista tvore obrise nekog grada, no istovremeno im je funkcija zakinuta. Njihova zbijenost rezultira time da im nije moguće pristupiti, pa tako postaju beskorisni, unatoč njihovom broju. Ilustracija je to stvarne situacije u kojoj se grad pretrpava kontejnerima, no njihova se namjena ne ispunjava. Odvoza nerijetko nema, a reciklaža ostaje upitna. Drugi pak rad, „Satelitsko naselje“ sastoji se od jedne kante i jednog kontejnera udaljenih pristojnim razmakom. Tim objektom autorica apostrofira problem u naseljima na rubovima grada. Za razliku od centra grada, gdje kontejnera ima previše, na periferiji kanti i kontejnera nedostaje. Građanske potrebe su potpuno zatomljene, kao da grad ne čine ljudi, kao da grad nije mreža susreta nego elaborirani sustav naplate života.
U polju umjetnosti Nina Horvat pronalazi prostor slobode u kojemu može artikulirati i komentirati aktualne politike grada. Njezin je rad u tom smislu aktivistički angažiran i političan. Posvećenim istraživanjem ona zahvaća razdoblje u životu grada Zagreba obilježeno komodifikacijom i gentrifikacijom. Nina Horvat na taj način vrlo lucidno detektira lokalno širenje kafića, dućana, shopping centara koje čitamo kao novo viđenje svakodnevice unutar globalnog kapitalističkog režima. U kojemu dakako, nema mjesta za kulturne sadržaje. Kroz mikrosituacije poput reklama na kantama za smeće ona se osvrće na makrosituacije čitavog života grada. Tretira ih kao simptome bolesti koja je zahvatila društvo u kojem je stjecanje kapitala važnije od života građana.
Grad kao takav je utopija, projekt budućnosti, mjesto stalnih početaka. Stoga Nina Horvat od grada traži da bude lijep, da ne bude ružan. Naslov „Ovo nije lijepo“ ne odnosi se samo na estetsko vrednovanje, nego i na način na koji se događaju urbanistički procesi, u kojima građani nemaju nikakvu ulogu. No, on je i igra riječi, autoreferencijalna šala na vlastiti rad i možebitno upozorenje gledateljima – ono što ćete vidjeti neće vam se svidjeti. Vaše će oči od sada na drugačiji način gledati „bijeli Zagreb grad“.