“za tatu”, slika od zvuka

15 prosinca, 2009 - audio rad / skupne izložbe

… Nina Horvat odrasla je u obitelji naših vrhunskih profesionalnih glazbenika, cijeli život okružena je glazbom i doživljava je kao bitnu komponenetu vlastita identiteta. I zato, iako se njezina djela ne konkretiziraju bitnije u biografskim podacima, glazba u njima djeluje kao autoreferencijalni znak, ona je pokazatelj da smo u prostoru njezinih intimnih doživljaja…Ona nije muzičarka bilo koje vrste, nego likovna umjetnica koja glazbenu komponentu koristi kao određeni sadržajni element ili konceptualni zahvat. Ili , čak kao osobni ritual ili čin posvete. Zapravo, moglo bi se reći da joj nije važna sama glazba,… nego njezina posljedica. Ono što se dogodi kad je se sluša. Glazba kao osobni doživljaj, izražen je vlastitim glasom. Što je slučaj i s njezinim audio radom za emisiju „Slika od zvuka“. Naslovila ga je „Za tatu“ i , kao što se može predpostaviti, njezin je svojevrsni oproštaj s nedavno preminulim ocem. Kako sama priča:“ Taj stavak Rahmanjinovog klavirkoncerta korišten je u glasovitom engleskom ljubavnom filmu „Kratak susret“. Priča je uobičajena. Dvoje ljudi sretne se u vlaku. Otac je obožavao i film i kako je kombiniran s čeznutljivom i emotivnom Rahmanjinovom muzikom. Rekao bi da je genijalnost kompozitora sažeta u jednom malom prijelazu pri kraju stavka gdje se tema ne spušta kao obično, nego krene prema gore stvarajući ekstatični dojam.“… (Evelina Turković)

MKC Split, zima 2010.
MSU Zagreb, svibanj 2011.
ARL Dubrovnik, ljeto 2011.