“do-re-mi-fa-so-la-ti-do”, galerija ghetto, split

18 kolovoza, 2000 - izložbe

Rad se sastoji od šesnaest slika, osam žarulja i glazbene matrice. Pokazuje osamtonsku glazbenu ljestvicu paralelno, različitim sredstvima i načinima. Prvo, pomoću osam autoportreta autorice, u kojima izraz lica i položaj usana sugeriraju pjevanje odgovarajućeg tona. Drugo, svaka od tih slika ima svoj apstraktni ekvivalent. Dakle, postoji i osam apstraktnih slika koje su istog formata kao i figurativne i nalaze se ispod figurativnih. Na oba prikaza pojedinog tona ( i figurativnom i apstraktnom) boje su identične: jarke, kičaste, skoro florescentne. Opisuju dojam pojedinog glazbenog tona ( do- snažno, re- kiselo, mi- hladno itd.) Treće, svaki par slika osvjetljen je posebnom žaruljom . One se pale i gase jedna za drugom, sugerirajući ritam nizanja glazbene ljestvice. Četvrto, ispred izložbenog prostora , čuje se glazbena matrica s nasnimljenim glasovima koji pjevaju ljestvicu. Glasovi su izražajni, nisu lijepi nego nervozni. Ljestvica je otpjevana grubo, neki tonovi sliče mrmljanju, neki krikovima. Ista se matrica stalno ponavlja. Osnovna zamisao rada: Rad se nadovezuje na autoričino bavljenje nizovima, gdje se sukcesivnim nizanjem elementa koji je malo izmijenjen dobiva dojam kretanja. Međutim, u ovom slučaju nizanje sličnog izražava jedno specifično stanje i osjećaj. Uz pomoć prenaglašenih boja, izobličenih formi, titranja svjetlosti i inervantnog zvuka, izražava se nervoza, tjeskoba i ljutnja. Shema djelovanja je zatvorena, riječ je uvijek o istoj ljestvici, ali sva ostala likovna, svjetlosna i glazbena sredstva interpretacije osjećaju se sputano unutar zadane forme, ljute se i vrište ne uspijevajući iz nje izaći. (Nina Horvat)