“bez naziva”, galerija nona, multimedijski ženski centar, zagreb

7 lipnja, 1994 - izložbe / slike

U odnosu na predhodni ciklus slika, gdje je bila zaokupljena jednim enformelno slikanim znakom i njegovim mjenama, u najnovijoj grupi slika nastalih tokom 1992/93, Nina Horvat prebacuje interes na sam oblik slike. Format nije više uniformni okvir za zbivanje unutar njega, on je pokrenut i uključen u igru. … A takav iskrivljenm nestabilan kadar, ne slijedi razvoj formi unutar slike, pa izgleda sasvim slučajan, tj. ono što se vidi unutar slike djeluje tek kao dio, detalj naslučujućega procesa… Posljedica ovakvog kadriranja je nestabilno polje događanja u kojem nema znaka. Postoje samo dvije vrijednosti, uglavnom crnog i bijelog, koje se ne formiraju u znakove, tako da ne poprimaju dodatno značenje, nego su svedene samo na osnovni kontrast, na spoj suprotnosti. I to – međusobno aktivnih suprotnosti. Ali i takvi odnosi crnog i bijelog doprinose pomicanju iz stanja ravnoteže: veća količina crne „teške“ boje pri vrhu slike umjesto na dnu, velika ploha bijelog prema maloj crnoj. Nesrazmjer odnosa i nestabilnost okvira izaziva napetost, dojam nasumice zaustavljenog trenutka, sekvence nečega što se kreće, krhotine kaosa. To je osjećaj čovjeka kome se tlo pomiče pod nogama, kome se ubrzano mijenja svijet u kojem živi. Osjećaj posljednjih nekoliko godina sveprisutan, čak već uobičajen. A gesta, čisti trag osobnosti, naglašena na ovim slikama, znači potvrđivanje osobne prisutnosti, znači: ja to proživljavam. (Evelina Turković)