“ritam”, galerija karas

24 travnja, 2003 - izložbe / video rad

… na videu su prikazani prizori s ulice, mnoštvo ljudi koji hodaju, penju se stepenicama, ulaze, izlaze , odlaze ili dolaze, idu lijevo ili desno, gore i dolje… Kretanje , kao svoj primarni interes , autorica više ne proizvodi sama. No, jednostavno snimajući kretanje ljudi, sporije ili brže ritmove njihova hodanja ponovno se zadržava na primarnim mogućnostima samoga medija.Tako je, bez obzira na ikoničko konkretiziranje, učinak jednak njezinim prijašnjim slikarskim radovima: jednako značenjski apstraktan, sveden na samu vizualizaciju pojmova… (Evelina Turković)

 
… Nina Hovat na izložbi u Galeriji Karas odriče se slikarskog medija i po prvi put izlaže video radove, pod sintetizirajućim nazivom izložbe „Ritam“ radovi nose opisne naslove „Vrata“, „Dolac“ i „Prolaznici“. …Elementi slikarskih radova Nine Horvat dobivaju na značenju tek u međusobnoj relaciji, isto tako pojedine od tri video projekcije na zid Galerije Karas nisu autonomne (self- referential), već su site specific ( u odnosu na galerijski prostor, ali i grad Zagreb u kojemu nastaju i bivaju izlagani) i objedinjene u jednu cjelinu. Put kroz zamračenu Galeriju Karas vodi između monitora s real- time svakodnevnim uličnim prizorom kretanja prolaznika središtem Zagreba, i potom na galeriju izložbenog prostora stepenicama koje se virtualno nastavljaju u snimci nastaloj statičnom kamerom i projiciranoj na galerijski zid u prirodnoj, 1:1 veličini. Snimljene su perspektivno skraćene stube koje s Trga bana Jelačića vode prema tržnici Dolac. Genre scena ulične prodaje cvijeća koja se tradicionalno odvija na tom mjestu, prolaznika koji se penju i silaze stepenicama različitog smjera i brzine kretanja, anonimne gomile u situaciji površne komunikacije ( kao što je nuđenje cvijeća na prodaju i kupnja cvijeća) i privremene i nenamjerne, pa čak i neželjene bliskosti ( primjerice kod predaje cvijeća iz ruke u ruku i mimoilaženja na ulici), za Ninu Horvat čini se da ima značenje vizualne, odnosno likovne analogije tehnike struje svijesti. Na stepenice Galerije kao fizičke činjenice, aksonometrijski se nastavlja projicirana slika stuba koje centripetalnom silom privlače posjetitelja i virtualno nastavljaju njegovo kretanje kroz izložbeni prostor na način baroknog iluzionističkog zidnog slikarstva, otvarajući zatvorenu „bijelu kocku“ Galerije, odnosno negirajući činjenicu njezina „četiri zida“. Prostor Galerije napunjen je živim ljudima, posjetiteljima izložbe, kao i virtualnim urbanim mravinjakom, homo urbanusima u teško razdjeljivu cjelinu stvarnosti i virtualne (ili artificijelne) stvarnosti opetovanih scena iz prošlosti. …Na galeriji izložbenog prostora dvije su sučeljene projekcije ulaženja i izlaženja kroz vrata, gibanja i kretanja, prožimanje interijera i eksterijera i promjena ritma kretanja… kaptiranih statičnom kamerom uperenom prema ulazu u zgrade Glavnog željezničkog kolodvora i „Name, poduzeća u stečaju“ u Ilici. Jedna su vrata low – tech, stara, drvena , premazana uljanom bojom, otvaraju se i zatvaraju kvakom, druga se high-tech, nastala suvremenom tehnologijom gradnje, predstavljajući zapravo stakleni zid koji se automatski pomiče u stranu kontroliran senzorom. Galerija Karas geografski je smještena točno između tih dviju rezidualnih energija ( tržnice i kolodvora, prostora rituala shoppinga i putovanja odnosno prostora bez identiteta i odnosa, ili prema Marcu Augeu nemjesta). … Na izložbi video radova „Ritam“ u Galeriji Karas, narušavajući kompozicijske konvencije jasno odijeljenih motiva i pozadine, kao i izmještenim perspektivnim planovima, Nina Horvat promišljeno odabire lokaciju snimanja i kadar svojih video radova, fikcionalizirajući sadašnjost u međusobnom preplitanju izložbe kao medija, i Galerije kao fizičkog mjesta. (Treći program HR, Emisija „Triptih“, osvrt na izložbu)